Djeco devedesetih - kako vas je obilježilo poslijeratno stanje te ekonomska tranzicija u Hrvatskoj?

U zadnje vrijeme razmišljam kako ni ja ni moji prijatelji baš ne spominjemo činjenicu da smo odrasli u poprilično teškom periodu. Naravno najgore su prošli oni koji su odrastali za vrijeme rata, ali i rane 2000-e su (barem meni kao djetetu) imale neku klaustrofobičnu "atmosferu" o kojoj se ne raspravlja puno.

Npr. po mojoj osnovnoj bilo je masu grafita svastika, "ubij srbina" i slično. Dosta klinaca se furalo na Ustaše unatoč slabom razumijevanju politike i povijesti. Možda je samo do mog tadašnjeg okruženja al bilo je tu i jako puno sjebanih obiteljskih situacija, ovisnosti o drogama, ako je nekome stari bio PTSPovac to bi ubrzo postao morbidni trač itd. Ak si manjina, sretno ti bilo. Bullying je općenito bio van kontrole. Ovo što pričam je sve bilo u dijelu Hrvatske koji nije bio pretjerano zahvaćen ratom, priče prijatelja iz drugih područja su naravno 100 puta gore.

Osim toga je država bila u općenitoj post-soc fazi loše infrastrukture te raznoraznih političkih skandala koji su meni u to doba bili nerazumljivi. Ne znam koji efekt je sve to skupa točno imalo na mene, al kad pričam s drugim ljudima mojih godina koji su iz ex-Yu ili čak ex-SSSR, svi imamo neki urođeni cinizam.

Ugl zanima me kak vi gledate na to. Mislim da ponekad zaboravimo kako na nas utječu ta neka "macro-level" društvena / povijesna zbivanja.